Kauboji na banatski način

U utorak, 12. maja, učenici naše škole su sa svojim nastavnicima gledali predstavu „Kauboji” u režiji Kokana Mladenovića. Predstava je održana u kikindskom Narodnom pozorištu s početkom u 20 časova i trajala je punih dva  sata. 

Publika je bila veoma uzbuđena pred početak predstave. Kada se zavesa podigla, našli smo se na audiciji za vestern predstavu. Na audiciju su se prijavili ljudi koji su po nečemu bili drugačiji od drugih, ljudi koji iz različitih razloga nisu bili prihvaćeni u društvu, već su se nalazili na društvenim marginama. Oni na početku ne znaju ništa o pozorištu i glumi i reditelj odbija da radi sa njima. Kasnije se predomišlja, nema izbora jer se niko drugi ne pojavljuje na audiciji.   

Kako su prolazile probe, tako je jedan po jedan otkrivao svoju tragičnu sudbinu. „Glumci”su se upoznavali, nailazili na međusobno razumevanje i saosećajnost, prihvatali su jedni druge, družili se, zabavljali, učili i naporno vežbali - na taj način postajali su bolji ljudi. Reditelj je njih naučio da glumci mogu sve i da nikada ne odustaju, a oni su reditelja naučili životu.

Nažalost, reditelj je teško oboleo i to je krio od glumaca, a kada je došla premijera, on je nije dočekao, umro je neposredno pred izvođenje. Glumci, tužni i skrhani bolom, setili su se njegovih reči, nisu odustali i uspešno su odigrali predstavu.




Svi u publici su pažljivo gledali predstavu i slušali glumce koji su dali sve od sebe. Bilo je dosta smešnih, ali i tužnih scena, muzike i igre. Glumci ni u jednom trenutku nisu izašli iz svog lika. Svaki lik je bio drugačiji i poseban. Publika je bila zadovoljna, što se moglo zaključiti iz gromoglasnih aplauza. Posle predstave svi su se i dalje smejali i prepričavali jedni drugima šta je bilo najzanimljivije. Meni je najzanimljivija bila audicija i predstavljanje glumaca reditelju. Glumac koji je na mene ostavio najjači utisak je Nikola Joksimović u ulozi Rajka. On je pokazao svoje velike glumačke sposobnosti i fizičku spremnost i u predstavi je bio nešto što nije u privatnom životu, a to je najteže.
Od „kauboja” smo naučili mnogo toga - da svaki čovek treba da se suoči sa samim sobom i progovori o svom problemu, da treba da imamo razumevanja za tuđe sudbine, da ne odbacujemo i osuđujemo ljude jer su drugačiji od većine, da treba da pružimo pomoć drugome kad mu je potrebna, da u svakom čoveku postoji i ona dobra strana, iako se ona na prvi pogled ne vidi, da timski rad dovodi do bržih i boljih rezultata, da umetnost oplemenjuje i da kad posedujemo trud, volju i upornost, uspeh ne izostaje. Priča sa Divljeg zapada je priča svakog od nas.


Miona Vujošević, VII3

No comments:

Post a Comment

Note: only a member of this blog may post a comment.