U maju smo u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu gledali „Božanstvenu komediju“, balet u jednom činu, inspirisan Danteovim istoimenim delom.
Dante Aligijeri (1265-1321), najveći italijanski pesnik, napisao je najuzvišeniji spev o ljudskoj tragediji – „Božanstvenu komediju“ (ital. Divina Comedia) koja ima tri dela: Čistilište, Raj i Pakao. Pesnik prolazi kroz sve troje opisujući nam tzv. drugi svet; putem ga vodi rimski pesnik Vergilije i Danteova pesnička ljubav Beatriče.
Balet „Božanstvena komedija“ podeljen je na scene: Prolog, Put na drugu obalu, U rajskim poljima, Mea culpa, Olujna tišina, Katarza, Intermeco, Pred vratima pakla, Pesma nad pesmama, Posveta bez reči/Na rukama sudbine i Ave Marija. Kroz te scene baletski ansambl sproveo nas je „zagrobnim“ svetovima. U zahtevnoj koreografiji, balerine i baletani, svojim telima kao besprekornim instrumentima, iskazali su stanja ljudske duše jezikom ekspresivnosti i čiste poezije.
Balet „Božanstvena komedija“ odiše čarolijom koju dočarava kako energija tela igrača tako i efektni kostimi.
Gotovo opčinjeno smo posmatrali prikaze stanja duše koja prolazi kroz tri sveta (Čistilište, Raj, Pakao).
Zavšetak nas je prenuo jer nam se činilo da je ova božanstvena igra trajala jedan tren (a ne jedan sat i petnaest minuta).
Zaista smo uživali. Utiske smo sabirali u povratku, tokom putovanja, kao i danima kasnije.
Dragica Vukša, profesor srpske književnosti i jezika
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.