Šta je zajedničko poeziji, biologiji i košarci? Odgovor smo potražili od Zorane Sredić, učenice VIII4, koja je baš ove tri stvari uspešno povezala.
Zorana, otkud interesovanje za pisanje?
Veoma volim da pišem, naročito pesme. Moja nastavnica srpskog, Dragica Vukša, mi stalno daje nove teme za nove konkurse. Veoma sam joj zahvalna, jer, da nije bilo nje, ne bih ni razmišljala da svoje radove pošaljem na konkurse, na kojima sam osvojila nekoliko nagrada. Konkursi povodom Zmajevih dečijih igara ili Dana ludaje su samo neki.
Da li trenutno pišeš nešto?
Počela sam da pišem svoj roman, koji bi uskoro trebalo da završim. Sve zavisi od školskih obaveza. Nadam se da će se svideti mojim vršnjacima.
Imaš uspeha i u košarci. Često si u postavi školskog kluba. Kako je sve počelo?
Košarkom sam počela da se bavim pre 4 godine. Pre nego što sam prešla u ŽKK „Gimnazija“, trenirala sam u ŽKK „Kikinda“. To je bio veoma ozbiljan klub s kojim sam posetila mnoge gradove i videla mnoge lepote Vojvodine.
Imaš li idola?
Košarkaš kojem se veoma divim je Miloš Teodosić. Mogu reći da je on moj uzor.
Znamo da te zanima biologija. Išla si na takmičenje baš iz ovog predmeta.
Da, biologija je moj omiljeni predmet. Prošle godine sam osvojila treće mesto na Opštinskom takmičenju. Nažalost, nisam prošla dalje, ali to me nije obeshrabrilo da i ove godine ponovo pokušam.
Pomenula si školske obaveze, učestvuješ na takmičenjima, odličan si đak... Kako sve postižeš?
Veoma se trudim i raduje me kada moj uspeh bude primećen.
Zorana, hvala ti na razgovoru. Želim ti mnogo uspeha sa romanom i dobrih rezultata na takmičenjima.
Ivana Šućur, VII3
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.