Razgovor sa Tijanom Karić

Tijana Karić, bivši đak generacije naše škole, sada učenica III razreda Srednje stručne škole „Miloš Crnjanski“ , nedavno nam je otkrila zašto je važno da učimo, i još ponešto

Na šta te škola najviše asocira?
Škola me najviše asocira na bezbroj mogućnosti – mogućnosti da naučimo šta god želimo i postanemo šta god hoćemo.

Zašto voliš školu?
Školu volim zato što sam od malena imala jedan cilj – da svakog dana načim nešto novo. Za mene bi to značilo da je moj dan ispunjen, da sam svoje vreme iskoristila na pravi način i škola nam pruža baš to. Omogućava nam da proširimo svoje vidike, bolje razumemo ljude i svet oko sebe. U osnovnoj školi, a ponaročito u srednjoj, susrela sam se sa brojnim predmetima koji su mi pre svega bili zanimljivi, a kada učite o nečemu što vas iskreno zanima, škola ne može da bude dosadna. 

Da li se sećaš svojih drugara i nastavnika iz osnovne škole?
Naravno da se sećam svojih drugara i nastavnika! Moji prijatelji iz osnovne škole i ja i dalje se često družimo i sa mnogima sam ostala veoma bliska. Nastavnici su bili ti koji su mi pomogli da shvatim da volim mnoge predmete, a potom da u okviru tih istih predmeta mnogo toga naučim.

Zašto voliš da učiš?
Mnogi su nam ovo rekli bezbroj puta i to zato što je zaista istina – niko nam ne može oduzeti znanje. Znanje nam omogućava da zauvek ostanemo radoznali poput dece i da nikada ne prestanemo da tražimo nove odgovore, omogućava nam da rastemo i odrastemo i to pre svega u svojim očima.

Koji ti je najdraži školski predmet i zašto?
U osnovnoj školi sam najviše volela hemiju, biologiju i fiziku. Sada sam u srednjoj stručnoj školi i svi predmeti iz oblasti medicine su mi podjednako dragi.

Šta te je poguralo da kreneš da učiš i budeš đak generacije?
Odrastala sam u porodici u kojoj se znanje veoma ceni, roditelji su me naučili da učenje može da se voli i da naše znanje ima veliku vrednost. Takođe, imaju puno razumevanja i strpljenja i uvek su bili uz mene, pomagali mi kada god bih naišla na neku prepreku, naučili me kako da je prevaziđem. Dakle, u tom pogledu sam imala mnogo sreće. Oduvek sam mislila da je najvažnije dati sve od sebe i imala sam veliku čast da rezultat takvog stava i mog truda bude titula đaka generacije.

Šta ti je učenje donelo u životu?
Donelo mi je, pre svega, veliki broj dobrih prijatelja i poznanstava. Bez učenja nikada ne bih dobila priliku da saznam više o onome što volim, da upišem srednju školu koju sam želela. Trenutno sam učenik medicinskog smera i to je ono što me je oduvek zanimalo. Dobila sam priliku da se takmičim na brojnim takmičenjima iz različitih oblasti, posetim nove gradove…

Da li voliš takmičenja u kojima je neophodno da upotrebiš stečeno znanje?
Da, volim takmičenja i od petog razreda osnovne škole oprobala sam se na brojnim takmičenjima iz oblasti hemije, biologije, fizike, matematike, engleskog jezika. Najbolje uspehe postigla sam na takmičenjima iz hemije, a to je ujedno i oblast u kojoj sam se najviše takmičila.

Koje ti je bilo najzanimljivije takmičenje na koje si išla i zašto?
Najzanimljivija su mi takmičenja iz hemije. Pored testa na kom se ispituje teorijsko znanje uz rešavanje računskih zadataka, pišu se istraživački radovi na temu koju vi sami možete da odaberete ili rade određene analize u laboratoriji. To mi je najzanimljivije!

Da li uspevaš da uskladiš i zabavu sa učenjem i kako?
Uspevam da uskladim zabavu sa učenjem. Na početku starijih razreda osnovne škole sam se, kao i veliki broj drugih učenika, po prvi put susrela sa obimnijim gradivom i velikim brojem provera znanja i u početku mi je bilo teško da uskladim slobodno vreme i učenje. Međutim, vremenom naučimo kako da razumemo sebe i na taj način dobijamo mogućnost da raspodelimo vreme prema svojim potrebama. Obično unapred znam kojim danima ću videti svoje prijatelje ili ići na neku proslavu i shodno tome napravim svoj plan učenja. 

Da li uspevaš da nađeš slobodno vreme?
Naravno, uspevam da pronađem slobodno vreme. Nekim danima nemam mnogo da učim, dok drugim nemam mnogo slobodnog vremena. Međutim, uvek u toku dana moram da odvojim određeno vreme za sebe, svoje hobije, porodicu i prijatelje. Bez imalo slobodnog vremena nema koncentracije i motivacije, a to je ono što nas pokreće da vredno učimo.

Hvala ti na izdvojenom vremenu. Želimo ti zdravlja i još mnogo uspeha.

Ana Vojvodić, V2

No comments: