Razgovor sa Jelenom Santrač

Jelena Santrač je skroz odličan đak VIII4, ali je veoma uspešna i u vannastavnim aktivnostima. Nedavno sam je zamolila da mi otkrije u čemu je njena tajna. 

Jelena, znamo da si do sada uspešno predstavljala našu školu na takmičenjima. Možeš li nam nešto reći o tome? 
Ja volim prirodne nauke, posebno biologiju, i to zahvaljujući nastavnici Mariji Dimitrić. Što se dosadašnjih uspeha na takmičenjima tiče, najdraži su mi uspesi upravo iz biologije (I mesto na Opštinskom, II na Okružnom) i hemije (III na Opštinskom). 

Da li se možda tvoje buduće zanimanje nalazi u prirodnim naukama? 
Planiram da upišem medicinu i postanem dečji lekar... 

Čula sam da se baviš i odbojkom i plesom. 
Bavim se odbojkom i plesom od II razreda, znači već 6 godina. Za ples sam se odlučila jer me čini srećnom. Na odbojku sam krenula jer su me sestre nagovorile i u početku je nisam volela, ali kasnije se to promenilo i, evo, danas sam veoma uspešna.

Nabroj nam neke svoje uspehe. 
Za sada imam dve zlatne i jednu srebrnu medalju u plesu, osvojene u kategoriji Latino formacije, dok sam u paru osvojila bronzu. Kad je reč o odbojci, trenutno smo drugi u Vojvođanskoj ligi i trudimo se da opstanemo. 

Red je da pomenemo i trenere. 
Naravno, Latinoameričke plesove učim u PK „Fiesta“ kod Gorana Kneževića, a odbojku igram za OK „KI-0230“, a trenira nas Igor Romakov. 

Na kojoj si poziciji? 
Igram dizača, tehničara. 

Verovatno si često putovala. Šta ćeš pamtiti? 
Sa odbojkašicama sam posetila mnoga mesta u Srbiji i inostranstvu i učestvovala na međunarodnim turnirima... Posebno ću pamtiti veliki međunarodni turnir u Debrecinu, u Mađarskoj, 19. avgusta ove godine, kad smo osvojile III mesto i takmičile se protiv reprezentacija Čilea i Tunisa!

Koje su, po tvom mišljenju, odlike pravog odbojkaša? 
Biti pravi odbojkaš podrazumeva veliku predanost tom sportu. Odbojkaš treba da zna da i kada gubi, ne odustaje i treba da daje 100% sebe. Treba da bodri ekipu, pomaže svojim suigračima i, pre svega, poštuje trenera. 

Šta kažu tvoji roditelji? Sigurno su veoma ponosni. 
Moji roditelji me podržavaju u svemu što radim i raduju se sa mnom. 

Kako provodiš slobodno vreme? 
Iako ga retko nalazim, provodim ga sa drugarima, jer mi oni mnogo znače i ulepšavaju mi dan. 

Hvala ti na ovom zanimljivom razgovoru i želim ti da ostvariš sve svoje ciljeve. 



Ivana Šućur, VII3

No comments:

Post a Comment

Note: only a member of this blog may post a comment.